Nemojte me pitati kako se osoba koja je mrzila društvene mreže pronašla u digitalnom marketingu. Kada je osnovan Facebook mislim da sam bila jedina osoba na faksu (ili barem u svojoj grupi) koja nije imala otvoren profil. Užasno mi je išao na živce.

Nisam razumjela ljude koji su otvorili profile (nisam se ni trudila razumjeti ih), koji objavljuju glupe slike i memove, koji lajkaju jedni drugima objavljeno i najgore od svega, pokazuju drugima nešto zanimljivo što su pronašli, vidjeli ili pročitali na spomenutoj društvenoj mreži. Slična situacija je bila i s Instagramom i svim ostalim društvenim mrežama koje su u to vrijeme bile nove i aktualne, a meni ni najmanje zanimljive.

Što se promijenilo? Pojavio se digitalni marketing koji je savršeno usklađen s mojim interesima i zanimanjem, a društvene mreže su od mjesta za objavljivanje gluposti postale mjesta kao stvorena za brendiranje, prodaju, oglašavanje i poslovno predstavljanje svijetu.

Zanemarimo li poslovni dio društvenih mreža i dalje ostaje činjenica da je riječ o vrlo napornim mjestima koja ne volim koristiti u privatne svrhe i koja me više živciraju nego zabavljaju, a još manje opuštaju.

Kako ne bih ispala totalni licemjer koji ima aktivne profile na više od jedne društvene mreže, a ovdje piše hejterski tekst o tome kako ih ne voli (koji će onda podijeliti na tim istim omraženim društvenim mrežama) možda bi bilo bolje da se ispravim i kažem da nemam ništa generalno protiv društvenih mreža koliko me živciraju određeni detalji koji su s njima povezani.

Idemo vidjeti što mi ide na živce, a možda se i vi složite sa mnom.

Opsjednutost brojevima

Zašto bi se neka osoba zamarala oko toga koliko ima pratitelja i lajkova na Instagramu izvan je moje mogućnosti shvaćanja. Isto vrijedi i za poslovne profile koji od digitalnog marketinga nemaju nikakvih očekivanja osim da im naraste broj pratitelja. Toliko o ambicioznim ciljevima.

Brojevi ništa ne znače osim da hrane ego. Kako imam problem s egoistima, točnije, ne volim ih, vjerojatno nisu potrebna dodatna objašnjenja zašto ne volim ni ljude koji su opsjednuti taštim i površnim mjerilima uspjeha na internetu.

Gubljenje vremena

Nema učinkovitijeg gubitka vremena od društvenih mreža. Pogledate jednu sliku mačke koja se penje po zavjesi i 4 sata kasnije shvatite da ste pogledali već 626 videa s mačkama, 478 videa s psima, 379 videa s bebama i zavidnu količinu videa o kojima radije ne biste pričali jer niste ni sigurni koja je njihova poanta.

Zabavno je i korisno ponekad gubiti vrijeme ne radeći ništa jer ne možemo uvijek biti korisni i sebi i društvu te super produktivni ali gubiti vrijeme na društvenim mrežama svaki dan, cijeli dan? Stvarno? 

A da napravite nešto od čega ćete stvarno imati koristi? Ne znam…naučiti novi strani jezik, pročitati knjigu, početi se baviti sportom, izaći van, družiti se s obitelji i prijateljima u offline okruženju, slikati, baviti se jogom, skuhati ručak, naučiti skuhati ručak, pronaći bolji posao, pokrenuti svoj posao, skinuti višak nezdravih kilograma, naučiti programirati, upisati se na neki zanimljivi tečaj, učlaniti se u klub ljubitelja leptira, skočiti iz aviona (s padobranom, naravno), uplatiti putovanje, zaraditi novac za putovanje ako ga trenutno nemate…

Mogućnosti su bezbrojne i od njih imate koristi. Od lajkanja slika osoba koje ne poznajete baš i nemate.

Negativni osjećaji

Kako su društvene mreže relativno nova i mlada mjesta tako su znanstvenici svih struka još uvijek u počecima istraživanja efekata koje mreže imaju na ovo ili ono. Ipak, većina se slaže u tvrdnji da društvene mreže nisu najzdravija mjesta za psihu.

Uostalom, ne morate biti doktor psihologije da biste to i sami zaključili. Koliko ste puta osjetili tugu, zavist, ljutnju, nemoć ili bilo koju drugu negativnu emociju kad ste vidjeli na tuđim profilima nešto što nemate, a željeli biste imati?

Hajde, priznajte samima sebi. Ona blogerica koja svaki dan kupuje ili dobiva nove dizajnerske torbe? Onaj fotograf koji putuje svijetom, radi što voli i još ga za to plaćaju? Ona cura iz srednje koja je uvijek izgledala kao mali miš, a sad je izrasla u Victoria Secret modela, živi u Los Angelesu i vozi super auto?

Svi oni ljudi koji se svakodnevno na društvenim mrežama hvale svojim poslovnim uspjehom, skupim stvarima, zgodnim partnerima koji im kupuju desetke ruža svaki dan? Oni ljudi koji stalno negdje putuju i odsjedaju u hotelima s 5 zvjezdica? Oni koji imaju savršeno dizajnirane i uredne domove? Djecu koja uvijek pristojno poziraju na slikama i nikada nisu musava od čokolade? Oni koji nikada nemaju podočnjake, imaju savršenu kožu, tijelo kao iz reklame, a tvrde da žive na McDonald’su i čokoladi?

Nemojte mi reći da nikada niste poželjeli nešto što ste vidjeli na tuđem profilu jer vam neću povjerovati. Kad biste mi to tvrdili propala bi cijela industrija influencer marketinga jer temeljna ideja počiva da želimo ono što vidimo na tuđem profilu i kupimo to.

S obzirom da influencer marketing cvjeta, rekla bih da puno ljudi želi ono što drugi imaju. Problem nastaje kad to ne mogu dobiti pa se radi toga osjećaju loše.

Nerealni standardi ljepote

Što nas dovodi do nerealnih standarda ljepote nametnutih od strane društvenih mreža. Rijetki su oni koji će pokazati svoje pravo lice ili lošu stranu. Još je manje onih koji će objaviti sliku bez filtera, a statistika na Play Store pokazuje i milijunska preuzimanja popularnih aplikacija kao što je FaceTune.

Zažbukana lica od pudera, konturiranje, 16 slojeva korektora u svim bojama, lažne trepavice, iscrtane obrve, leće za oči u bojama i profesionalno poziranje u kombinaciji s Photoshopom i aplikacijama za uređivanje doveli su do toga da je teško reći kako netko izgleda u stvarnom životu. Bonus pitanje na koje bih voljela znati odgovor je kako skinu svu tu šminku s lica ali to je neka sasvim druga tema.

I dok većina odraslih ljudi zna u čemu je stvar, djeca ne znaju i postavljaju si nerealne standarde ljepote. Kad ih ne postignu postanu nesretni, depresivni i nezadovoljni sobom. Jer kako ona influencerica ima tako savršenu kosu (rješenje: nekoliko kilograma vrlo skupih ekstenzija i profesionalni frizer na raspolaganju kojega reklamira), a ja ne mogu sa svojom napraviti ništa?

Društvene mreže postavljaju pred djecu (ali i određeni broj odraslih) nerealne standarde ljepote i to je tema oko koje bi se trebalo puno više baviti.

Nedostatak autentičnosti

Na društvenim mrežama vrlo dobro prolazi kopiranje pa ukoliko želite postići lažni osjećaj postignuća i povećati broj pratitelja, pogledajte kako to rade oni koji već imaju to što vi želite. Većina profila je vrlo nalik jedan drugome.

Iste poze su u modi, isti trendovi, iste frizure, ista šminka, isti brendovi, iste lokacije, a čak i ljudi na slikama počinju ličiti jedni na druge. Pogledate nekoliko profila onih hipija koji kombijem (svi imaju Sprintera) putuju po svijetu i shvatit ćete da više ne znate koji ste profil prvi pogledali. Svi su isti!

Svi imaju spomenutog bijelog i preuređenog Sprintera, sve cure imaju bikinije s tangom, svi dečki imaju bradu i dugu kosu, svi imaju psa ili dva, svi se slikaju na plažama. Teško je odlučiti i zaključiti tko je bio prvi ali činjenica je da na društvenim mrežama ima malo ili ni malo individualnosti i kreativnosti.

Nekada kreativne i originalne, društvene mreže postaju dosadna mjesta na kojima se rijetko kada može vidjeti nešto novo i zanimljivo, a još manje korisno ili inspirativno (i nemojte da počnem o napornim motivacijskim citatima).

Pune su čudaka i opasnih ljudi

Kad biste znali koliko je pedofilskih mreža na društvenim mrežama poput Instagrama, kako komuniciraju preko privatnih poruka i privlače jedni druge tematskim hashtagovima na koje nitko neće posumnjati, mogu vam garantirati da više nikada ni u ludilu ne biste objavili sliku svog djeteta pa ni pokrivenog do vrata s 3 deke.

Jer njima ne smeta je li dijete pokriveno ili otkriveno (to je samo bonus), online predatori su sretni jer su društvene mreže idealna mjesta za zadovoljavanje bolesnih potreba što im omogućuju naivni roditelji koji dijele slike svoje djece.

Policija diljem svijeta svakodnevno uništava pedofilske krugove na društvenim mrežama. Jedan otkriju, nakon njega se pojavi 5 novih i tako ispočetka. To je borba kojoj nikada neće biti kraja ali ako ste roditelj bilo bi dobro dva puta razmisliti prije nego što objavite slike za koje bi vam smetalo da završe u pogrešnim rukama i hrane nenormalne nagone.

Sličan problem predstavljaju i ostali online predatori, kriminalci koji samo čekaju da otkrijete svoju adresu i objavite svijetu da idete na putovanje, kradljivci identiteta, trolovi, bullyji, svađalice, spammeri i svi ostali koji ne mogu doći do izražaja u stvarnom svijetu ali zato cvjetaju pred svojim monitorima i s telefonima u rukama.

Ja sam vas upozorila, vi djelujte ili nemojte ali budite svjesni da društvene mreže nisu ni malo bezazlena mjesta.

Iako se tako ne bi dalo zaključiti, nisam mrgud. Nisam čak ni loše volje dok pišem ovaj tekst. Čak ni ne mrzim baš toliko društvene mreže kao što bi se dalo zaključiti jer, na kraju dana, ipak ih i sama koristim, a i živim od digitalnog marketinga.

Društvene mreže mogu biti zabavna mjesta, odlična su za biznis i brendiranje ali ih istovremeno ne treba shvaćati previše ozbiljno. Treba biti svjestan razlika između online i offline svijeta (nije sve što vidite na Instagramu istina) i najvažnije od svega, odvojiti se povremno od njih i učiniti nešto korisno za sebe u pravom životu, stvarnom svijetu i daleko od očiju društvenih mreža i ljudi koje ne poznajete.

Što vama smeta na društvenim mrežama?